Socijalizacija je veština koju razvijamo od trenutka kada dođemo na svet. Kao ljudska bića, naš opstanak i napredak zavise od naših interakcija sa drugima.
Ovo važi i za bebe. Već od prvih dana života, beba počinje da posmatra roditelje, porodicu i druge bliske osobe, učestvujući u osnovnim procesima socijalizacije kroz učenje i oponašanje.
Kako dete raste, krug ljudi koji mu je potreban za razvoj socijalnih veština postaje širi. U početku, to su najbliži članovi porodice, ali s vremenom i vršnjaci, kao i različite odrasle osobe koje čine njegov svakodnevni svet. Empatija, razumevanje drugih i ispoljavanje emocija postepeno se razvijaju, a te veštine često postaju ključne za budući uspešan razvoj.
Socijalizacija i vrtić
Mnogi roditelji smatraju da je najbolje rešenje da decu što pre upišu u jaslice, kako bi bila u društvu vršnjaka i brže učila socijalizaciju. Međutim, ovo mišljenje nije u potpunosti tačno. Iako je pripadnost vršnjačkoj grupi važna, ona postaje ključna tek nešto kasnije, kada deca već savladaju osnovne veštine.
U jaslama, deca se obično igraju svako za sebe, bez mnogo međusobnih interakcija koje bi podstakle razvoj tih veština. To znači da u ovom uzrastu deca nisu u mogućnosti da uče socijalizaciju kroz stvarnu razmenu i zajedničke aktivnosti, već uglavnom borave u prostoru sa vršnjacima, ali ne uče kako da usmere svoje emocije i ponašanja u skladu sa grupom.
Socijalizacija i samostalnost
Preduslov za razvoj socijalizacije kod male dece je razvoj samostalnosti. Tek kada (bar delimično) savladaju samostalno oblačenje, hranjenje, obuvanje, osetiće se samopouzdano da se uključe u vršnjačku grupu. Kada nauče da se izraze, moći će da iskažu emocije ili reše konflikt sa drugarima. Ako je dete potpuno nesamostalno, teško je očekivati da će biti otvoreno za nova iskustva u vršnjakoj grupi.
Socijalizacija sa bebisiterkom kod kuće
Alternativa jaslenim grupama može biti angažovanje bebisiterke.
Bebisiterka je osoba koja pruža neposrednu pažnju detetu i u tom procesu pomaže u razvoju socijalnih veština. Ona postaje važan učitelj i uzor detetu jer je posvećena njegovim potrebama i razvojnim fazama.
Osim toga, blizak kontakt sa bebisiterkom u prvom periodu života omogućava detetu da izgradi snažnu emocionalnu vezu sa osobom kojoj veruje. To je osnovna potreba za svakog malog čoveka i može značajno doprineti njegovom sigurnom emocionalnom razvoju.
Socijalizacija je celoživotni proces
Socijalizacija nije nešto što deca “usvajaju” iz trenutnih okruženja ili grupa, već proces koji traje tokom celog života. Iako je ona prirodno ugrađena u naš razvoj i svako dete će vremenom naučiti kako da se snađe u socijalnim situacijama, u prvim godinama je važno pružiti detetu miran, stabilan i posvećen odnos sa odraslom osobom.
Maja Popov